Rasuti dan kao bisere jutarnje rose
polegnut ga u zelene vlati
Unić u njega sa dlanovima što prose
misli predat suncu da ih pozlati
Odjedrit na krilima vjetra
u neke nove visine
raširit svoja jedra
uplovit u more tišine
Obasut pogledom ružu
pretočit njenu ljepotu
ostavit sjenku pužu
osmjehnut se životu
Sanjive misli predat danu
zakotrljat kamenčić na stazi
podignut slomljenu granu
znajuć da anđeo kraj tebe gazi
Kovitlac ljubavi nek te odnese
gdje otvaraju se prozori sanja
stić ćeš do nepoznate adrese
korakom sigurnim, bez suvišnih pitanja
irida
bglavac
