Kad noć zanoći na puteljcima
a mjesec iza oblaka zađe
šetači snova pripeme vesla
urone u zvjezdano more
svoje plave lađe
putnike k sebi zovu
sanjare blijedih lica
tad se oglasi
nespokoja nemirna ptica
zgasne krijesnica u travi
vile spletu bujne kose
ćuk se pritajeni javi
zadrhti mala kap rose
na prozor samoća legla
podbočivši rukama lice
dok kiša.meteora
. il..jato zvijezda
iznad osamljenog bora
poleglo ...nasred gnijezda !
šetači snova ulaznice dijele
za daleka putovanja
za malo novca
pregršt dobiješ sanja...
ljestve anđela
što dodiruju nebesa
važno je da putnik budeš
sa bezbroj adresa
što čuđenje nosi
u srcu ko malo dijete
i uspomenu pokoju
u očima trag ...sjete
irida
bglavac
