napisano 2004., iz moje 1. samostalne zbirke poezije

"Sjena duše":

 

Iz proteklih godina izvukla sam šest plavih velova, korištenih u najboljim namjerama zaboravljanja tebe i našeg vremena.

Uvijek, kad sam bila u nekim dilemama, znao si pročitati taj oblak iznad mog tjemena i jednim osmijehom ga otjerati pa navući sunčani trak i zagrliti me oko ramena.

Zbog tebe su svi principi nestajali, zbog tebe je sav život bio slavlje.

Lutanja su me odvodila od tebe, ali uvijek i vraćala.

Tvoja lutanja nisam pratila.

Putovao si u valovima, vraćao se u stihijama.

Daleko od tri dana od zaborava uzima me ruka života i vraća me tebi, u zavjetrinu, gdje se uvijek najbolje osjećam.

Kao kip skamenjen u mom srcu, svako jutro te ne obasjava više na mojim vratima, ali te duša pamti kao smrtnu oluju, koja je zauvijek oduzela dio mene i odnijela me u tamne vode dalekih sumraka gdje mi, kao podsjetnici našeg vremena, nikada nismo nestali.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23953