Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
791
OD 14.01.2018.PUTA
šest tamnih velova
Iz proteklih godina izvukla sam šest plavih velova, korištenih u najboljim namjerama zaboravljanja tebe i našeg vremena. Uvijek kad sam bila u nekim dilemama, znao si pročitati taj oblak iznad mog tjemena i jednim osmijehom ga otjerati pa navući sunčani trak i zagrliti me oko ramena. Zbog tebe su svi principi nestajali, zbog tebe je sav život bio slavlje. Lutanja su me odvodila od tebe, ali uvijek i vraćala. Tvoja lutanja nisam pratila. Putovao si u valovima, vraćao se u stihijama. Daleko od tri dana od zaborava uzima me ruka života i vraća me tebi, u zavjetrinu, gdje se uvijek najbolje osjećam. Kao kip skamenjen u mom srcu, svako jutro te ne obasjava više na mojim vratima, ali te duša pamti kao smrtnu oluju što je zauvijek oduzela dio mene i odnijela me u tamne vode dalekih sumraka gdje mi, kao podsjetnici našeg vremena, nikada nismo nestali.