septembarska noć
izgubljene kočije ljeta
valjalo bi poć
duša uspomenama
daprošeta
ogrnuta plaštem želja
tako je malo ostalo
malo tuge
i malo veselja
požutjele dunje
na jesen mirišu
noć zamata mjesečeve halje
a tamo.. najdalje
sjaji jedna zvijezda
septembarska noć
pijesak što se prosiplje
kroz dlan jedneruke
dok prozori jutra
osvite dozivaju
magle skrivaju
vjetar u poljima
tajnovite sjene
slike otpale
sa zida sjećanja