Kako teško
goli pred sobom
otkrivši Boga u sebi
pristajemo
na odricanje
od najvjernije maske
koju smo stvorili
kao posljednji štit
da zaštiti ranjivo srce naše...
Kako je teško
prihvatiti
da je snaga ljubavi
utkana u svaku poru našeg bića
dovoljna
da se zaboravi na ranjivost...
Spleteni užadima vlastitog straha
zaboravljamo na toplinu neba
koja nas čeka
iza odškrinutih vrata...
Dovoljno je iskoračiti
i krenuti putem vlastito odabrane slobode...
Ona uvijek na kraju vodi istom cilju:
svjetlosti iza tunela
rukama
bezbrojnim zagrljajima
natopljenim...
bglavac
irida
edin.kecanovic
