Zrakom se rasula eterična koprena

Mističan pokrivač nevidljivog sna

Obavila je tijelo poput magličastog vretena

I poljubac spustila do tvrdoga tla.

 

Putujem tako u toplome autu

Preda mnom se sjenke sljubljuju s mrakom

Nalikujem zvjezdanome astronautu

U potrazi za malenim svjetlosnim znakom.

 

Zelena svjetla za redom se nižu

Nevidljivu poruku iščitavam u njima

Energiju svježu u meni sad dižu

Preda mnom je dan u kojemu sve štima.

 

Možda će već sutra žutilo vladati

To biti će mi znak da usporim malo

I sutrašnju lekciju uspjet ću savladati

Na duši je da odluči, da l' bude joj se dalo.

 

Jer ako crvenilo iznova preuzme vlast

To biti će znak:  zastani u trenu!

Ne gubi energiju – nemoj je ni krast!

Ne donosi odluku, žurnu, ishitrenu!

 

Zrakom se rasula eterična koprena

Mističan pokrivač i semafore ljubi

Obavija ih poput magličastog vretena

Jedan treptaj oka, i čarolija se gubi.

 

 

http://safiris.blog.hr