Ne dodiruje me Mjesec, prozirna sam u opoziciji prema svom polaritetu što se vrti oko mene, a ne vidi me.

Tankom olovkom zapisujem svaki dah što izlazi iz njegovih grudi, ali kome su dragi ovi zapisi? Samo meni.

Iz te suše proizašla je romboidna silueta i očima mačke pregledava svaki pedalj ravnice gdje je bilo dno postojanja i gdje je moj polaritet kružio oko mene poput ovog globusa što se tako neumorno vrti.

U odsutnosti nečijih očiju još uvijek uzimam tanke olovke i pokušavam zapisati svaki dah što mu izlazi iz grudi, ali sve mi je dalje i dalje.

Ne vide se konture, ne osjeća se lelujanje zavjese, ne pamti se glas, ne osjeća se izvor. Zašto?

Polaritet je izgubio putanju, odlutala mu je staza u zelene morske trave otkud ne može naći put.

Dom je tamo gdje imam odsjaj tvog oka. Dom je tamo gdje se nalaziš ti ...kao moja suprotnost ...čineći to savršenstvo kruga.

http://shadowofsoul.blog.hr
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php