Još uvijek nosim tvoj hladni dah na usnama kad si mi dao zadnji gorki poljubac.

Još uvijek mi je nered u mislima, a savršeni mir u duši.

Još uvijek čekam da istekne rok trajanja moje ljubavi, ali kao bijelo usijanje ovog čudnog životnog sudara, koje me dovelo do ruba dna i uvjerilo da postoji ta nula gdje smo došli i otkud se opet dižemo prema svjetlosti života, šapćeš mi to ime karmičkog života, gdje ću jednom otići.

Oboji mojom mjerom svoje vrijeme, zaustavi moj pogled u svojim očima i zapali onu tamu gdje nema životne mudrosti pa u toj klici vremenskog toka odaberi ime, koje ćeš nositi u sljedećem životu, da te mogu prepoznati.

Šapni mi to ime, onako tiho, kako ga šapćeš kad osjetiš moj dah na izdisaju poljupca kojeg ti darujem, šapni mi to ime, jer te moram prepoznati, želim te imati i u svim drugim životima kao što sam to sama izabrala.

 

http://www.scribd.com/doc/137313658/PLESA%C4%8C-NA-%C5%BDICI-Jadranka-Varga

 

http://shadowofsoul.blog.hr