SANJAR I  MUDRAC

 

 

 

Moja cesta snova je meki organizam,

 

U taj nježni, meki organizam, siromaštvo utiskuje tragove,

 

Kao u meki vosak života,

 

Sanjar nisam želio biti,

 

Sudbina mi namijenila taj križ.

 

Mudrac: „Lijepo je biti sanjar,

 

Snovi su poput vjetra,Uvijek te guraju naprijed!“

 

Sanjar sam kojeg siromaštvo gura naprijed,

 

Uvijek me dočekuje,kao da mi je otac,

 

A smrt-taj crni putnik sazdan od snova slavnih i vječitih-

 

U našim životima bješe,

 

U središtu kruga,

 

Ko' svjetiljka što drži glavu tami.

 

Mudrac: „I tebi što goriš željama snovi su svjetiljka  života,a ne smrt.

 

Čovjek bez snova je kao svjetiljka  bez ulja!“

 

Izgubih realnost  zbog snova.Moj život je žigosan idealima,

 

Što život guraju u slijepu cestu.

 

Smrtan postadoh iako sanjah upoznati  besmrtnost u poeziji.

 

Mudrac: „Umrijet ćeš kad počneš  sam u svoje snove sumnjati!

 

Sjeti se svojeg vječnog dostojanstva,Jer snovi su tako svetog staleža,

 

Onaj tko vjeruje u prave a ne lažne ideale,

 

Krunjeni dostojanstvom ponosno stupaju alejom života.“

 

Iako zakoračih u drugu polovicu stoljeća života,

 

Siromaštvo  me prati vjernije od vlastite sjene,

 

Što sanjar može kupiti snovima?

 

Mudrac: „Sve što se može kupiti novcem vremenom gubi na cijeni.

 

Sve ono što se ne može kupiti novcem zauvijek je neprocjenjivo.

 

Ideali i vizije  rađaju pobjednike!“

 

Želio sam biti jednom u životu gospodar,vlastitim emocijama.

 

Ali snovi ne žele da makar jednom postanem pobjednik.

 

Mudrac: „Jednom kad postaneš gospodar vlastitim emocijama,

 

Zauvijek ćeš ih izgubiti! Čovjek bez emocija je najsamotniji stvor na zemlji!

 

Biti bez emocija znači biti lišen ljubavi!

 

Ljubav je sol života!

 

Emocije su svjetlost života!

 

Svjetlost, jer svjetlost ne može biti protiv ljubavi,

 

Svjetlost mora biti uz ljubav,

 

Jer ona ne otvrđuje srca,

 

Nego ih smekšava,

 

Jer ne ratuje kao tama,

 

Nego dolazi u srca kao golubica.“

 

 

 

©Walter William Safar