Tuga opet ispred mene
stoji...
ko zla baba, urokljiva oka,
na uzmak najmanji u lice
se unese...pod umornim
mi vjeđama
obris joj uklesan...
Možda je do kiše
što tiho rominja....
ma zašto sebe lažem?
neka pada-po svom...
kazaljke lijeno
miču se na satu-
Žao mi je...drago jutro
-Ne volim
te danas...kažu da si
od noći pametnije
...a ni ne znaš dal
predaleka u snovima
utočište
sprema- ni srelo je nisi..
ne ljuti se-
voljet ću te sutra...
opet moje ime mi se ruga...