BAJALICA

Ne poklonite se balerini
  Svojim tamnim tenom kopren moći čini
  I razdire sva podneva samoće
  Svu nezgrušanu krv pohlepno poloče
  Ne poklonite se balerini
  Prokunite njen ples na mjesečini
  Utroba nek provri plamom iskušenja
  Rastvori se gordost granitnoga stijenja
 
  Ne poklonite se balerini
  S trona ukleta porota
  škropit će se tečnošću života
  Ponos pamtit rastrgana tijela
  Šumjet toni stkani u dubini
  krikom podjarmljenih mjesečini
  Ne poklonite se balerini

POSLJEDNJE UTOČIŠTE

  Jednom
  kad ti život pojede srce
  I zarobi dušu u tijelu
  koje više ne osjećaš svojim
  Ne traži nebo
  odgovore kojih nema
  Ne moli lijeka
  gluhu milost sa visina
  Može ti ih samo dati
  sveta vatra koja sve nas čeka
  Il sirova glina
  teška ko istina

PLATONIA

  Ljubav bez poljupca
   Samo pogledi topli
   Čežnja što grize
   i ko snijeg na Suncu kopni
   Ona i on bili su jedno
   i kad nisu bili skupa
   Uvijek jedno srce medno
   za drugo takvo lupa
   Nisu govorili ništa
   Ništa nije rebalo reći
   I opisati je teško
   da u njegovim žilama
   njena je krv počela teći
   Kao sve velike ljubavi
   i ova je trajala kratko
   A duboko u njenoj glavi
   još tinja sjećanje
   Čas gorko
   Čas slatko
   I tinjat će vječno
   I sjećat je na jedne oči
   Na njihovo svjetlucanje sretno
   što osvjetljava snove
   sjetnih joj noći

DOĐI

Dođi, dođi moja najljepša noći
  Kao uvijek
  nemoj pored mene proći
  Nek te moje tijelo pamti
  I kad ništa drugo
                            neće moći

KALJENJE

Te gladne godine
  okretah žrvanj da sjedinim snagu
  Dolaziše drugi  iz daleka
  da sagledaju moju svrhu
  Pod glomaznim žrvnjem
  nadaše se kruhu
  Ne imah vode da ponudim žedne
  Nit pogače za glađu ovejane
  Ponudih mjesta do se
  Mnogo je moglo da ih stane
  Ali nisu bili voljni
  Otiđoše istom
  kuda koji

STARA ŠKOLA

Uplaši ih smrću
  Zaprijeti im Bogom
  Onim kojega si izmislio
  Neka im visi nad glavom kao mač
  kojega ti držiš u ruci
  Nema kralja bez mača