Toliko dugo te stvaram

toliko željno čekam da oživiš,

a ti,

izmičeš mi svojom željom

da budeš to što nisi..

Nazvao sam te ŽENA,

jer u vrtu nebeskom

vidjeh te zaspalu

bez tijela,

samo tvoju dušu

i čistu iskru nevinosti...

Sakrih te duboko u sebi,

i ukradoh od bogova,

ne bih li na Zemlji

raj obnovio..

Ti si bila ljepša od svega stvorenog

a ja sam te htio stvoriti još ljepšu...

U tebi je bila snaga ratnice

kojoj se svaki vitez tame klanjao

jer si svojim svjetlom

zaustavljala smrt

a ljubavlju

umjesto oklopa

branila se vjekovima..

Ali gle,

u snu te vidjeh

oživljenu

bez mene

samu

sa svojom samoćom..

Gdje nestade tvoj osmjeh?

U predvorju

tvoje vlastito izabrane slobode..

I sama izabireš svoje suze

i sama izabireš svoju bol..

Imam li pravo da te oživim svojom željom

do kraja

iako vidjeh te

onakvom

kakva ne trebaš biti..

Demoni pred tobom drhću

a ti si snagu

pretvorila u slabost..

Ja ću te ipak oživjeti..

Iz  jantara vječnosti

iznjedrit će tvoja ljepota,

makar na kraju ja

ostao sam...