Tražio si me
kroz praskozorje svojih mekih snova
i zamišljao
kako baršunom svojih usana
svaku kap rose
sa latica mojih skidaš...
Zamišljao si me
kao purpur
spiralnog plesa
i čarobnicu noći
koja će te
besmrtno začarati
svojom podatnošću
raskošne šeherezade
svojom tišinom
koja će tisuću i jednu noć
govoriti samo uzdasima...
A ja ti ne rekoh
da sam samo jednostavna
mala divlja ruža
koja trnjem bezbrojnim
skriva miris slatke vječnosti..
Znam
jednom ću u tvojim rukama
purpurom procvjetati
i u kraljicu cvijeća ćeš me pretvoriti
ali...
da li ćeš me
kada shvatiš
da ja ne mogu u svili i baršunu kraljevati
na snijeg baciti?
Ili ćeš me
kroz akvarel svoje duše
zauvijek u svoju sliku zarobiti
i takvu divlju, kakva jesam
neraskidivo
zagrliti?
bglavac
irida
edin.kecanovic
