Napuštam redovnu orbitu kretanja nekim zacrtanim pravcima i nalazim se na raskrižju puteva koje čini moje lutanje još zagonetnijim.  Putujem s valovima sjećanja u nove dane i osjećam tvoje prisustvo u svakom treptaju laganog jutarnjeg vjetra. U praskozorje nije bilo sunčevog diska na istoku, samo se prema meni probijala lijepa svjetlost, dok sam osjećala kako iza mirnog čela roj misli, poput nemirnih pčela, želi od mojih maštanja napraviti slatki med. Pogledala sam i vidjela se u dužini svoje sjene, a kako me jutro obasjavalo svojim sjajem, tako je i sjeka nestajala, blijedila... U dalekim prostorima negdje mirno ležiš i snove ti pohode vilinske suze nađene ispod kamena, koje su odavno u bijegu od mene. San te čeka u tamnim spiljama, na stazama davno obraslim mahovinom i zaboravljenim, gdje tvojih koraka više nema. Pohodit ćemo zajedno nove prostore, vidjet ćeš da su šume očajno posječene i nema puno toga, ali da se naše lutanje može pretvoriti u divnu pustolovinu iza koje se vidi Mjesec u daljinama.

http://shadowofsoul.blog.hr/