Uzdignuta, iznad postelje
zgužvane od postojanja
tvoga baršuna,
crvenoga srca,
tvojih latica
koje poljupcima
sjećanja mirišu,
sanjam,
iznad svakog sna
i s tobom
grlim
buduće sutra
koje zora
plašljivo
odmiče od nas...
Kad bi samo ti,
koji me sa strane posmatraš
shvatio
da nedokučivost tvojih želja
može dokučiti
moje srce...