Ispod mog balkona zašumila je niska trava na svježem noćnom vjetru, dok je snop svjetla pokrivao oblike tijela što su se kretala prema kartama sudbine. Ponoć. Ulazila sam u tamne vode snova i gledala tvoje oči kako klize niz moj vrat. Ove karte sudbine promiješala je nečija ruka i porazbacala ih po mojoj sobi gdje hodaš samo ti. Nakon dugog vremena, opet se čuje zdravi smijeh i vidi  bljesak plavih očiju. Došao si iz obećane zemlje i odmaknuo grozdove pitanja obješena oko mog vrata. Obukao si me u pjenu svog zamagljenog pogleda i poluzatvorenih očiju svojim usnama dotaknuo moje. Naravno, tijelo je došlo u stanje povišene temperature, a kroz osjetljive oči duša je vidjela točno ono što treba.