Za trenutak
sve ću zaustaviti...
Leći na sag
satkan od bezbrojnih krila
leptira,
prepustiti tijelo
mekoći zemlje
a dušu pokloniti uzletu
na sedefu krila
do Luninih usana...
Tako neopisivo lako
dotaknut ću srebrno lice,
a onda nestati dalje,
još dalje,
u prostranstvu neke nove
tek stvorene planete,
i ponovo biti sretna,
i učiti ljubiti
kao maleno
dijete...