Kao vjetar i kiša jedne samotne noći
Tiho, s bolom u srcu, k tebi ću doći
I dušu svoju s tvojom stopit ću tada
Nemirno čekajući mir da u nama zavlada.
Krik duše moje dignut će se do neba
U ponore duboke bacit ću srce svoje
Jer znaš da te bačeno srce treba
Sa svom ljepotom i nježnošću ljubavi tvoje.
Zagrmjet će! Oluja proparati nebo tamno
Kad usne svoje s tvojima spojim,
A poslije svega... čekat ću te samotno
I dijeliti sudbinu s dalekim snom mojim.