Samosažaljenje

 

U ustima kiselo sažaljenje

iz grudi podsjeća na trpljenje.

Kad se prošlost u jednu kap skupi,

a, suosjećanje hoće da otkupi

svo proživljeno ponižanje

na snagu stupa samosažaljenje.

Tad bespomoćno u mjestu stojim

a minute, kao proživljene godine brojim,

pitam se tada zbog čega živim,

sudbinu kletu za život krivim.

Vidim da promjena ispred mene stoji

moja se osobnost kukavički boji

izaći iz naučenog kruga,

a, bremena tuge su preduga

samo dno od tereta dotiču,

o životne se propuste spotiču.

Pitam se tada gdje snagu naći

u koje kutove duše zaći,

mogu li sve pustiti i dalje ići

gdje li će moja noga posle toga stići,

zar zbog ovog završetka

moram opet ispočetka,

kako ću novi put za život naći

da li mi ovo dosadašnje išta znači?

Ne znači li mi ništa

nemam krova ni ognjišta

samo srce koje me zove

ono traži radosne obnove.

Tražim grudi da glavu naslonim

na nekog drugog da se na trenutak oslonim

da me neko pomiluje, utješi nježno,

zagrli bar na trenutak snažno,

prelije mi malo snage svoje

da se obnovi bolno biće moje.

 

Ima li ikog ko ovo prošao nije,

a da se sada tom stanju, sjetno ne nasmije?

Samosažaljenje potiče želje

traži odobrenje za veselje

za iskorak iz stare navike

do neke nove prilike

kada ostaje staro il' se stvara novo

i tako opet ponovo...

Došlo je vrijeme za životne promjene

svratilo opet na trenutak do mene

sa suzom ga u oku gledam

dali da mu se predam?

 

Hoće li se odluka moći

donijeti ove duge, suzne noći?

Spora zora na obzoru rudi

s njom se budim ja, a i mnogi ljudi.

Prisjećam se vjekovnog poštenja.

pogledom izlazim iz samosažaljenja.

Svaka promjena ima protutežu

samosažaljenje stavljam u ravnotežu

inteligentnog razlučivanja,

zrelog odlučivanja

da se nevaljalo ostavi

i neophodna promjena prema dobru napravi.