SAMOĆA
Ti govoriš da ti sada treba društvo slavnih i putovanja,
Kažeš da su tvoje srce i um uvijek na istoj strani,
Na strani većine,
A ja, u silnoj želji da pomirim srce i um
Često puta znadem ostati sam na svijetu.
Kažeš da ti je dosta samoće ,
I pričanja o bogatim zemlja i raskalašenim zabavama,
Da je vrijeme uživati u životu,
A ja, ja se nedam,
I dalje se držim svoje ceste snova,
Kao pravi prijatelj samoće.
Ti govoriš kako ćeš imati dovoljno vremena za samoću
Na samrtnoj postelji,
Da želiš obići samo najbogatije zemlje ,
Da ćeš uživati u visokom društvu,
I ženama s visokim potpeticama,
Jer samoća ne stanuje gore nego dolje.
A ja, Ja ću i dalje stajati na cesti snova,
Gledati u zvijezdu kao sanjar,
Jer samo na taj način možeš pustiti sijenu
Na cesti snova.
Obećaješ kako ćeš mi pisati o visokom društvu i bogatim zemljama,
Kao okorijeli bjegunac samoće,
A ja, Ja ću i dalje dvoriti samoću bujno maštom,
malim ljudima i pustim zemljama.
Kad tvoju cestu pozlaćuju zlatne kartice ,
Moju cestu prosrebruju zvijezde,
Ti govoriš da zlato ima veću vrijednost od srebra,
Ali moraš znati,
Da je u samoći uvijek više na vrijednosti
Ono što dolazi iz mašte.
A ne stvarnog svijeta.
©Walter William Safar
bglavac
irida
edin.kecanovic
