Tišinu misli
prekine tek pjev ptice
s vanjske strane mog tijela..
odnese me plahim krilima još dalje,
kroz vrijeme,
plavetnilo prostranstva toplinom duše
spusti lagani cjelov na moj vrat..
sama,
a kao da me okružuju ticala nježnog leptira,
nestajem,
izranjam iz tišine i kao feniks ptica vraćam se u
stvarnost...
trajana