SAMOCA
I kada zora smijeni duboku noc
I kada se zacuje prvi pijev ptica
Moja dusa poljem cvijetnim luta
Nebili pronasla svoga druga mila
Jer sam sam
I kada se u podne Sunce u zenit digne
I kada nad Gradom polegne omara
Moja dusa brijezima vrluda
Nebili pronasla svoga druga draga
Jer sam sam
I kada suton nad Gradom padne
Kao sjecivo ostro pod rukom krvnika
Moja dusa ostaje pusta
Jer je nehotice pozeljela svoga druga
Kao sto mati cedo svoje zaziva i draga
I kada smrtni casak dode
I kada sjajne zvijezde prekriju nebo tamno
Ja se sjetim Tvoje ljubavi plam
Sto se tiho kradom u moju postelju usulja
I ja onda vidim lice tvoje njezno
Veliku silu bujnih grudi
I kosu koja mirise kao zumbul plav
I moja dusa tada tiho usne
Sa mislju kako su i zvijezde nebeske
konacne i usamljene kao ja
zlatan gavrilovic kovac