Trudim se raditi nešto tek toliko da misli ne lutaju i ne ide mi baš vješto jer uvijek se vidim u tvom zagrljaju. Sanjam toplinu tvog dragog bića, svoje ruke oko tvog vrata. Mogla bih tako i bez hrane i bez pića dane, mjesece, do kraja života. Samo o jednom razmišljam. Kako sam kao krpelj pripijena uz tvoje tijelo. Sebe zamišljam kako te grlim, ljubim, posve opuštena. Mogu proći godine, a da ne znam ni gdje si ni što radiš, ali u grudima će srce jače zakucati čim ti netko izgovori ime. Sve se u ovom kratkom životu može promijeniti, nestati, samo ljubav koju čuvamo u srcu nikad neće izblijediti.
irida
bglavac
