Samo ne pričaj o nama. Šuti.

Zakoračit ću bosonoga u svijet prepun mineralnih posjekotina što mu se zabijaju u tkivo duše, zakoračit ću iz šutnje u duboki nemir i ostati tamo, zaustavljena metalnim pogledom hladnog neba, koje se poput čelika nadvilo iznad tijela nepostojeće sjene.

Samo ne pričaj o nama. Šuti.

Šuti taj tren kad mi pogled sretneš, šuti i kad nemaš što reći, šuti i kad zaborav prekrije racionalni konsonant koji se tako lijepo vrti oko izgubljenog srca. Šuti.

Čeka li me solarni nemir kad pogledam u to jarko svjetlo, koje tako bolno ranjava osjetljive oči ili ću rastjerati sve zaborave svijeta, pokupiti ih pa kao krhotine razbacati preko pokretnog mosta stidljivosti i u sebi opet pokopati onu, koja još nije rođena?

Samo ne pričaj o nama. Šuti.

Ne vrijedi ništa što racionalni trenutak servira poetskoj duši, ne vrijedi ni trenutak zaustavljanja u lutanju, ako nema tvog praskozorja da mi najavi pozitivan predznak jutarnjeg neba.

Tko li mi je u modi ovih dana?

Tko će govoriti, a tko zašutjeti?

Bacit ću kocku sudbine visoko u nebo pa neka solarni nemir donese one tvoje riječi koje mi samo šutnjom možeš izreći, neka sve zašuti, neka se i uzavreli konsonant mog života zaustavi u zauzimanju mog daha kojeg darujem šutnjom.

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr/2012/06/1630835676/samo-ne-pricaj-o-nama-suti.html