Stojim na mostu koji spaja dva svijeta
U jednom još bijah dijete
U drugom sam odrasla žena.
Pod njim šumi duboka rijeka
I nosi čežnje i nade
U more života....
Prošlost i sadašnjost spaja
Košarica, puna ubranog cvijeća.
Dok još sam bila mala
Njime sam kosu dugu okititi znala
A sada me ono podsjeća
Na bezbrižne dane koje odnesla je barka
Što pluta na horizontu mojih želja...
Neka su nova vremena došla
Malo smjeha , a na čelu poneka se bora usjekla.
Dani prolaze u trenu, sve se mijenja
Samo još most tu stoji i čuva
Onu nevidljivu nit što spaja
Svijet žene i ozareno lice djeteta
Što u meni još živi i sanja.....
bglavac
irida
edin.kecanovic
