Kad na zidnom satu kazaljke se spoje
zatvorim oči i prislanjam poljubac na tvoja usta
maze me, maze tople ruke tvoje...
Budim se... sve je samo čežnja pusta...
U mislima bježim svako malo k tebi
pa se opet, sama, u stvarnost ja vratim
i smijem se, stalno, kako nitko primijetio ne bi
da zapravo jako, za tobom, patim...
Titrave strune života moga tvoji prsti diraju,
svaki osmijeh, svaku suzu ja sa tobom dijelim...
Uh, da... znam... misli se materijaliziraju,
a ja... ja stvarno... ne pazim što želim...
bglavac
irida
edin.kecanovic
