Nepregledan planinski lanac ...
Nebo samo društvo mu pravi ...
Korak težak što pritišće ranac ...
Trag ostavlja u snijegu ... igličastoj travi...
Usamljeni Tragatelj za Smislom Života ...
Čitajući knjigu našao je ovaj Put ...
Koračajući ne vidi gdje leži Ljepota ...
Tjera ga snaga ... već postaje ljut...
Ne divi se modrini ... ne čuje ni ptice...
Stijene jekom odjekuju ... kazuju mu prolaz...
Pritišću ga tmurne misli ...na rubu je litice ...
Pomišlja da tu je Kraj ... Pomišlja na Poraz ...
Planina progovara ...
Ili nešto u dubini poklanja mu Svjetlosni Trag ...
Osjeća da mislima sa drugim Bićem razgovara ...
Netko tako blizak ... premio i drag...
Dugin oblak sad ga mazi ... maglica ga skriva ...
Prenesen u Drugi Svijet ... čudom se čudi ...
Vibracija se širi tijelom ... svaki dio uživa...
Na izmaku je Vjerovanja ... ne zna ... možda ludi...
Istog trena pristupa mu Kristalnoga Bića Sjaj ...
Nježnom Misli briše strepnju...nevjericu ...strah ...
Sve dobiva novi značaj ...shvaća da to nije kraj ...
Već Mjesto gdje počiva Ljubav ... Ljubavni Prah ...
Tad okružuju ga Stanovnici Nevidljivoga Mjesta ...
Šamabalom je zovu ...i kriju je od ljudi ...
Jer knjiga budi maštu ... misao se budi česta ...
Na bogatstvo i moć ... na ratni plan ludi ...
Tragatelj se pita ...
Toliko je dana proveo u Tami ...
Toliko je noći probdio na cesti ...
Osjećao da tone ... da svijetom svi lutaju sami ...
Samog sebe pitanjima znao je omesti ...
Pravi put je tražio ... a bio je pred njime ...
Bježao od samog sebe ...
Budio se znojnog lica za najjače zime ...
Razgovarao u snovima ...
A riječi ličile su na zagonetan niz ...
Radovao se putovanjima novima ...
Život mu je sličio na vješto napravljeni kviz ...
I tako je potrošio većinu darovanih mu dana ...
Sve dok jednom zavapio nije ...i pitao samoga sebe...
Gdje skriva se ta opjevana Duhovna Hrana ...
Odlučno zacrtao sve puteve i kote ...
Potrošio zadnji novac ušteđene svote ...
Postao je nalik prosjaku što koru kruha traži ...
Zaboravio piti vino sa Bunara Laži ...
Molitvu je uperio prema Božanskome Biću ...
Pronašao Drevno Mjesto ...
Davno zagubljenu ... tajanstvenu Priču ...
I dok tako probire po mislima ... sjećanja se bude ...
Kako prenijeti Znanje ovo na predrage mu ljude ...
Jer što vrijedi znati Znanje i kriti ga u sebi ...
Gdje bi bio kada i Šambala djelila ga ne bi ...
Odjednom mu u životu sve poprima Smisao ...
Riječi dobivene na dar on bude zapisao ...
Jednog dana možda netko otkrije taj svitak ...
Pa poželi Izvor naći što krije Duhovni Napitak ...
Pričati će ljudima ... kroz Srce i Dušu ...
Dodirom otklanjat tugu ... trnje i sušu ...
Svjetliti će kao vatra logorska u noći ...
Grijati vrelinom tijela ,one što ne nalaze toplinu ...
Zauvijek u Duši nosit' ovu predivnu Dolinu ...
Mira ...Ljubavi ... Svjetlosti i Sreće...
Postati Šambala ...
Priča koja nikada zaboraviti se neće....
bglavac
irida
edin.kecanovic
