ŠAMANOV BLUZ (I)

Više neće biti nikog kao što si ti.

Mi ćemo pokušati, truditi se, bar malo.
Samo stani i sjeti se da smo nekad bili zajedno... Okej.

Ako mi posudiš samo jednu noć, ja ću ti sve vratiti;
ja znam kako treba sa tobom. 
Ja znam tvoju ćud i tvoju dušu, i tvoju dušu...

Samo stani i pomisli, 
što ćeš sve vidjeti u dvorištu zatvorske ludnice.
I to je prošlo. Moj dugi jecaj.

Jesi li zastala i pomislila kako je to,
kad su ti čeljusti grizlija tik za petama?

Zastaneš li često da šapućeš na subotnjoj obali,
da je čitav svijet spasilac, i tko bi onda ikad
tražio nešto više?
Sjećaš li se? Hoćeš li zaustaviti, zaustaviti ovu bol?

Sigurno zamišljaš i pomišljaš kako je meni,
meni na livadi dok si ti u poljima. Usamljen bez tebe, uplakan.

On se znoji, pogledaj ga, optičko obećanje,
bićeš mrtva u paklu pre nego što se ja rodim,
sasvim sigurno, djevo, to je jedino riješenje,
zar nije čudesno?
********************************************************