U carstvu tišine, u carstvu duha

Gdje priroda daruje bogata ruha

Gdje pjev odzvanja od zore do noći

To mjesto je slobode. Mjesto moći.

 

U tome carstvu ljubav obitava

Znanje i mudrost plešu u krugu

Dok ljudsko tijelo u milosti spava

Duša putuje u dimenziju drugu.

 

Preuzima tijelo slobodne ptice

Orla u letu što širi krila.

Prolazi pritom pored strme litice

Gdje jedna se ljudska emocija skrila.

 

Postaje puma u trenutku jednom

Što šapama mekim pritajeno se šulja

Do pećine dolazi u skoku vrijednom

Jer prepreku prelazi prepunu mulja.

 

Duh se polako pretvara u sovu

Iz daljine dopire samo taman huk

Nailazi sada na prepreku novu

Što nakratko prekinut će nemiran muk.

 

Rešetke od zlata, od paučine lanci

Iz tame se naziru dva vulkanska oka

Duh susreće djelić duše,  kao da su stranci

I borba nastaje u tren minutnoga skoka.

 

Duša se bori. Strah je izjeda.

Očima nemirnim lance jače steže

Od rešetka zlatnih odvojiti se ne da

Srce se topi dok u grudima žeže.

 

Šaman se pretvara u najnježnije biće

Golubicu bijelu, anđeoskog pera.

Duša shvaća da svjetlost joj sviće

I združena s duhom leti putem sfera.

 

Još jedna bitka dobivena je sada

Šaman se vraća.Putuje u tijelo

Još jednoj duši vraćena je nada

Da postoji mjesto gdje naručje je bijelo.

 

U carstvu tišine,  u carstvu duha

Gdje priroda daruje bogata ruha.

Gdje dašak vjetra miluje putnike u noći,

To mjesto je slobode. Mjesto je moći.

 

(safiris.blog2006.)