Sakupi me na svom dlanu,

rasutu od zvijezda,

od svake pomalo me ima

svaka je kroz moju dušu bila rođena

svaku sam u vječnost ispraćala..

Brodolomnik sam

u bjesomučju oluja svemirnih

moje barke odavno nema,

ali plivam, potonem, pa opet izronim

gledajući obzor tvojih ruku,

zaboravljajući na moju muku..

Vrijeme je

da sve moje trenutke

sva moja rasuta bića

ponovo sastaviš sa mnom

i zagrliš sve svoje djeliće kroz mene

ponirući duboko u početak početaka

duboko do beskraja

i tamnog vira

tvoje zjene..

Poveži zlatnim nitima

tvoga Srca

sve pokidane mreže

kroz koje su želje za najboljom sebe

bježale u neka druga naručja

u neko lažno, obećavajuće sutra.

Sakupi sve moje,

ja sam spremna,

kroz Tebe

nikad se neću izgubiti

ali i nikad se neću

ista

sebi vratiti...