Nebeska sam zvijezda zaigrana noću
Prolaze kroz mene galaksije i sunca
Prelijevam se u rosu na bijelome lopoču
Bljesak sam sa ledenoga planinskog vrhunca.
Kad pogledam u nebo , ja ugledam sebe
Odraz sam još jednog putnika bez cilja
Nakratko u grudima srce me zazebe
Jer predamnom se proteže beskonačnost milja
Bezimenih, i bez broja,
Osvajačka ruka još dotaknula ih nije
Posijati ću sjemenku ružićastih boja
Neka širi ljubav ... brzo ... što prije.
Nebeska sam zvijezda zaigrana noću
Još proletjeti moram galaksije i sunca
Safirni sam odsjaj na bijelome lopoču
Darovan sa nepoznatog planinskog vrhunca.
bglavac
irida
edin.kecanovic
