u ove mračne i tmurne trenutke
ostavljam trag
duboko urezan
u pijesak i morsku pjenu...
u ove maglene sate
prsti prebiru po žicama
htijući ostaviti trag
u ove sjetne dane
šapućem vjetru
mudrosti (valjda)
ne bi li ostavila trag...
i odjednom sve stane i zašuti...
i kiša blaga i topla lijeno pada na tlo...
ispire mudre i glupe tragove
svojatajući sve ostavljeno..
ispirući krovove i glave
mirno..polako...uporno...
topla...teška..čista