Trči malena, trči-
po plišu pokošene
livade...uz obalu
rijeke što do kostiju
ledom probija...
pored starog groblja
gdje baka je zabranila...
vjetrom zamršene
kose ručicama s lica
skloni-da vidiš zlatno
polje žita dok makove
ljulja...
zastani na vrhu
proplanka-
veselim očima-živim
klikerima, kroz omaru
ljeta nasmiješi se
Kamešnici
što daleka tajne skriva...
ne brini...baka čeka
strpljivo na pragu kuće
kamene, sa kruhom
svježim i mirisom
masla...trči malena,
trči..
od tebe sam naučila
srećom nazvati vjetar
zaigran u kosi...
bglavac
irida
edin.kecanovic
