Ja nečujno koračah sferom Tvoga srca,koju si predamnom raširio,ne znajući, da takvo dotaknuće ljubavi zauvijek urezuje trag čežnje, za ljubavlju još većom..O,pod mojim stopalima jecahu zvijezde,i plakahu bezbrojne grimizne galaksije,zovući me u sjedinjenje vječno..jer, dio sam vječnog, neizgarajućeg ognja, koji neutaživo čezne za sjajem još većim.. Da, sva tajna besmrtnosti je dotakla tanane strune duše moje, ali ja se odrekoh otkinuća sebe od sebe, jer ne želim voljeti sama..Kao što On, u kriku primordijalnom, u kriku zanosa,stvori sebe u svima,tako ja želim da strune moje puste melodiju sfera,da kao Orfej, probudim onaj moj dio, dušu moje duše, koja još spavajući čeka krik sjedinjenja vječnog..O,kako bih dušu duše moje, u postelji nebeskih spiralnih vrtnji,prekrila sjajem neugasivim sjajem bezbrojnih kvazara,otkucajima divovskih pulsara, koji bi ritam moga srca odavali..Voljeti duboko,do najdublje srži stvorene ljubavi, koja početka i kraja nema..Voljeti dlanovima Onoga koji jedini najnježnije voljeti zna..U meni je bezbrojna i vječna igra koja ne prestaje..I dotiče sve, i proniče sve, a nikad se ne gubi..i vječno traje...