Pjesma ponekad u mene siđe
sa prvim kapima kiše
i tiho se pritaji
čeka da ruka je napiše
dotle u meni sjaji
koloplet riječi
neizrecive slutnje
ne prestaje teći
i kad sam puna šutnje
ocrtani krajolici
prah sa leptirovih krila
iz duše proviri
moja izgubljena vila
na šumskim stazama
zapletena sunčana zraka
u paučini treperi
nevidljiva ruka crtača
pjesma u mene siđe
sa prvim kapima kiše
I dušu mi cijelu orosi
kao da prosjak neki
ljepotu svijeta od mene… prosi…
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1159
OD 14.01.2018.PUTA