Već neko vrijeme ponavljam neke stvari od prije...

Pomislih, otkad sam s njim, nemam inspiracije za neke druge misli...

Misli su mi zaokupljene našim životom u dvoje, ovim danima koji lijeno teku, a opet su tako brzo prošli ...

Cijelih 7 godina stanu u prstohvat živosti protoka i cjelovitosti tog osjećaja - biti s nekim, ponovno živjeti s nekim, ponovno voljeti...

I taj prstohvat protoka mogu otpuhnuti u daljine i vraćam im se i opet oduzimam od sebe sve daljine, približavam se njegovom životu, njegovoj duši...

Na jezeru našeg života kod pramca stoji taj čovjek i kroti moju razasutu dušu, umiruje te nemire što kao bijele zmije pomamno izlaze iz zelenih očiju i žele ponovno zagospodariti mojom samoćom…

Ne osjećam više prazninu bijelog…

I cijeli svijet je stao na pola puta, a rijeka života struji tiše, nego ikada…

Između mene i neba sklopljen je mir…

Znam, dolaze ledena jutra okovana hladnim čeličnim sivim okvirima, ali mene griju tople plave oči i čuvaju mi dušu na dnu, potopljenu kao drevnu amforu punu mirisnih ulja…

Ah, život je lijep!

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)