Znam da hodnicima tuge koračaš
preplašena budućnost kao sjena stoji
maglom se u prošlost vraćaš
korake ti bol broji
Znam da oko tebe je tama
iako svjetlost mala u tebi gori
misleći da si sama
sudbina ti misli kroji
Ima nas mnogo
koji smo prošli slične pute
suzama kitili umorne vjeđe
vidici se uvijek novi slute
anđeli do tebe u tišini sjede
Ako uroniš do dna
u bol , u tugu
i ruku stvoritelju prepustiš
ugledat ćeš svoju dugu
božje ime kad izustiš