Sjeme ruže na zemlju je palo,
jedno vrijeme tamo je ostalo.
Sunce, kiša ... poče da mu prija,
sjeme malo otpoče da klija.
Ispočetka, tanka i malena,
porasla je stabljika zelena.
Sunce svojim zrakama je kupa,
mladu biljku pokrenu da pupa.
U stabljici mladoj sok poče da kruži,
prolaznici sad se dive lijepoj ruži.
Bujna ruža, na radost je svijetu,
radost njena u njenom je cvijetu.
Umiva se ruža u jutarnjoj rosi,
a vjetar joj miris nadaleko nosi.
Miriše po danu i u mrkloj noći,
mnogobrojne latice, praznik su za oči.
irida
bglavac
