DODIR BOŽANSKOGA

Piju li žedni vodu iz čaše, oni će u njoj vidjeti Boga. Oni, koji su ljubavlju Božjom nezanijeti, vidjet će u njoj tek svoje lice.

KAD SE U BOGA ZALJUBIŠ

¨

Zaljubljeni nikad ne traga, a da za njim ne traga i njegov Ljubljeni. Kad munja ljubavi prostrijeli ovo srce, zasigurno znaj da je ljubav i u onomu srcu. Kad u tvojemu srcu narasta ljubav za Boga, nema sumnje da te Bog ljubi.

¨

Naša želja za Bogom razgorijeva se Njegovom ljubavlju: svi putnici svoj put prevaljuju zahvaljujući sili Njegove privlačnosti. Uzlijeće li prah bez vjetra? Plovi li lađa bez mora?

¨

O srce, ako imalo razlikuješ radost od tuge, bit ćeš razdrto i predvojeno.

Premda je sladak okus onoga za čim žudiš, zar tvoj Ljubljeni ne želi da budeš bez želja? Oh, u smrti je život onih što vole: nećeš osvojiti srce Ljubljenoga dok svoje srce ne izgubiš.

¨

Netko je upitao: "Što je to ljubav?" Bog je odgovorio: "Saznat ćeš, kad sebe u meni izgubiš."

¨

Kad se od bola ljubavi razbuja tvoja duhovna radost, ruže i ljiljani obuzet će vrt tvoje duše.

¨

Religija Ljubavi nadilazi sve druge religije;onima koji vole, Bog je jedina vjera, jedina vjeroispovijest.

¨

Ti si moje nebo, a ja sam zemlja što se čudi Tvojemu neumornom naviru iz mojega srca! Ja sam tlo sasušenih usana! Dobrostivo me napoji - to će ovaj prah pretvoriti u nasade ruža! Kako li zna zemlja što si posijao u njezinu srcu? Ti si je Sobom prožeo, i Ti znaš njezin teret!

¨

Reče voda nečistomu: "Dođi!" Reče nečisti vodi: "Stid je moj prevelik."

Odgovori mu voda: "Kako će se bez mene oprati tvoj stid?

¨

Ljubavi za Boga korijen je u našemu znanju o Bogu. Je li neznanje ikada dovelo do prave ljubavi? Takvo je neznanje uzrok našemu progonstvu, i priječi nas da Mu se približimo.

¨

Svi su kraljevi robovi svojih robova, svi su ljudi spremni umrijeti za onoga tko za njih umire. Srca zaljubljenih zarobljena su onima, koji su im srce poklonili. Koga god smatraš zaljubljenim, znaj, on je i ljubljen. I mi, koji smo Bogom voljeni, moramo postati Božji ljubavnici.

¨

Taj glas, iskon svakoga krika i zvuka, zbilja je jedini Glas; sve je ostalo jeka.

¨

Kuća srca, u koju zrake božanskoga sunca ne dopiru, tavna je i samotinjska, sumorna je i zapuštena, vrata zatvorenih. Ona je poput groba.

Dođi! Ustani iz groba svojega srca!

¨

Oh, daj mi žeđu, i ne daj mi vode! Daj mi da se u Tebe zaljubim!

Odagnaj mi san!

¨

Bili mi zdravi ili bolesni, nas opija Peharnik i pehar. Obaramo čela, ponikli pred Njegovom riječju i zakonima, i dragovoljno polažemo život u Njegove ruke. Sve dok je Prijatelj u našemu srcu, jedina nam je želja životom Mu svojim služiti.

¨

Nisam li ti rekao: "Ne odlazi, jer Ja sam ti prijatelj?" U ovomu priviđenju ništoće, Ja sam praizvor Života! Čak i ako Me gnjevan napustiš za narednih stotinu tisuća godina, na kraju ćeš se vratiti, jer Ja sam tvoj istinski Cilj!

Nisam li ti rekao: "Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarima?" Jer Ja oblikujem svetište tvojega zadovoljstva! Nisam li ti rekao: "Ja sam More, a ti si riba?" Ne zamamljuj se obalom, jer Ja sam tvoje Kristalno More!

Nisam li ti rekao: " Ne ulijeći u zamku poput ptice?" Dođi k meni, jer Ja sam Sila tvojega leta! Nisam li ti rekao: "Oni će te opljačkati i ostaviti te smrznuta?"

A ja sam Vatra, Toplina, i Žar tvoje želje!

Nisam li ti rekao: "Umrljat će ti karakter, sve do zaborava da sam Ja Izvor tvoje čistote?"

Nisam li ti rekao: "Ne pitaj kako ravnam tvojim životom?" Jer Ja sam Tvorac, a nisam ravnatelj.

Ako ti je srce svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put. A ako si pobožan, znaj da sam Ja tvoj Bog!"

¨

Zaljubljenima u Boga, Bog je izvor svekolike radosti i žalosti. Jedini je On pravi predmet njihove želje; svaka druga vrst ljubavi pusta je zaluđenost. Ljubav za Boga onaj je plamen koji, kad gori, spaljuje sve osim Boga. Ljubav za Boga je mač, koji presijeca sve što nije od Boga.

Vječan je samo Bog, sve će ostalo netragom minuti.

¨

Ma što bio predmet tvoje želje, hajde stopi se s onim što voliš, uzmi na se njegov lik i svojstva. Ako si željan svjetla, budi ga spreman primiti; želiš li se od Boga udaljiti, produbi svoju samoživost, i otjeraj sebe od Njega. A ako poželiš izaći iz ove ruševne tamnice, ne okreći glave od Voljenoga; prigni se poklonstveno, i priđi bliže.

¨

Srce Mi postade pero u ruci Voljenoga: noćas bi mogao napisati Z, sutra, možda, B. On reže i oštri svoje pero kako Mu je volja, da bi pisao rikom i naskhom; pero kaže: "Gle, Tebi sam poslušno, jer Ti najbolje znaš što činiti."

¨

Ljubavlju gorko postaje slatko; ljubavlju bakar postaje zlato; ljubavlju talog postaje bistar; ljubavlju bol postaje melem; ljubavlju mrtvo postaje živo, ljubavlju kralj postaje rob.

¨

O Utočište svih onih, koji utočište traže, vodi nas pravim putem! Ne daj zastraniti nijednomu srcu, kojega si Svojom milošću vodio. Ne rastani nas od onih, koji su s Tobom sretni i zadovoljni. Nema stvari gorče od rastanka s Tobom. Bez Tvoje zaštite, sve je zbrka i rasap. Svijet tvari siše nam duhovnu snagu. Naša tijela svlače odjeću duha s naše duše. Bez Tvoje pomoći, kako spasiti dušu? Nesjedinjena sa svojim Ljubljenim, duša je zauvijek u čemeru izgubljena. Ako ne pripustiš dušu u Svoju blizinu, ona, iako živa, može se smatrati mrtvom! Prigovoriš li Svojim robovima, tako i valja, Gospode. A kažeš li da su sunce i mjesec nečisti, i uspravni čempres nazoveš li pognutim, nebesa nad nama proglasiš li vrijednima prezira, a mora i rudnike praznima, Ti govoriš istinu, jer Ti si izvor svekolikoga savršenstva, i jedino je u Tebe moć da usavršiš nesavršeno. Svet si Ti i netaknut nepostojanjem; onima koji ne postoje Ti daruješ postojanje, i život im daješ!

KAD BOGA TRAŽIŠ

¨

Zatisni to svoje uho, željno niske čulnosti, jet ti poput pamuka gluši savjest, i brtvi tvoje unutarnje uho. Budi bez uha, bez osjeta, bez misli, i oslušni glas Boga, koji te zove da se vratiš. Naš govor i pokret vanjski je put, naš je nutarnji put iznad nebosklona. Tijelo putuje svojom prašnom stazom; duh, poput Isusa, morem korača.

¨

Svakog slijepog putnika, lancima okovana, Bog dovlači k Sebi, radilo se o pravednom ili o rđi. Svi se putnici dolaženju opiru, osim onih, koji znaju tajne božanskoga čina. Zapovijed "Dođi protiv svoje volje", upućena je slijepomu dolazniku; "dođi od svoje volje", rečeno je čovjeku, istinom othranjenu. Dok onaj prvi, poput dojenčeta, voli dojilju zbog njezina mlijeka, drugi joj je srce poklonio, Njoj, velom zastrtoj. "Dojenče" ne zna ljepotu Dojilje: ono želi tek Njezino mlijeko. Istinskomu Njezinu ljubitelju nije ni do čega, osim do njegove vlastite jednosmjerne odanosti Njoj. Bez obzira ljubi li tragatelj Boga zbog onoga što Bog nije, kako bi neprekidno uživao u Njegovu blagu, ili ljubi Boga zbog Njega samoga, i ni zbog čega drugoga izvanjskoga, kako ga ono ne bi od Boga odvojilo – u oba slučaja potraga kreće iz istoga Izvora: iz srca, kojega ote taj božanski Otmičar.

¨

Znaj da je vanjski oblik prolazan, a da je neprolazan svijet istinske zbilje.

Dokle ćeš igru ljubavi igrati s oblikom vrča? Okani se vrča, i kreni u potragu za vodom!

7

¨

Sunčeva je zraka pala na zid; zid je zablistao posuđenim sjajem. O ludove, zašto poklanjaš srce pregršti zemlje? Traži Izvor koji vječito sja.

¨

Bog ti je u srce posadio želju da Ga tražiš. Ne obaziri se na svoje slabosti, već se posveti traganju. Svaki je tragatelj vrijedan takvoga traganja. Potrudi se, još se jače napregni, da bi ti duša umakla iz tamnice puste tvari.

¨

Bio ti hitar ili spor, na kraju ćeš naći ono što tražiš. Uvijek se svim srcem predaj svojemu traganju. Makar bio pognut, makar hramao, ne odustani od potrage, već mili cestom ususret Njemu.

¨

Kad se svjetiljka pripali na plamenu svijeće, svatko tko vidi svjetiljku, zacijelo vidi i svijeću. Gledaj svjetlo Božije u svjetiljkama svetaca, ili Mu gledaj svjetlo u svijećama onih, koji odoše prije nas.

¨

Svaki prorok i svaki svetac ima svoj put, ali svi putevi vode k Bogu. Svi su putevi doista jedan jedini put.

¨

Postoji slavna rijeka , tok vode života. Dođi, o lakoumni, a žedni čovječe!

Zahvati vode, kako bi se vrt tvojega duha napojio. Ako ne znaš vidjeti vodu života, neka te učitelji vjerski odvedu do njezine obale. Tada slijepo uroni vrčem u vodu, pa kad oteža, znat ćeš da ga je voda rijeke napunila.

Vrijeme prolazi, i silne vode promiču, odlaze. Pij, da se ne bi u prah rastočio zbog svoje neutažene žeđe!

¨

Proroci i vjeroučitelji nalik su na putokazne znake, namijenjene onim duhovnim putnicima, koji se izgubiše u pustinji. No onima, koji su se s Bogom sjedinili, ne treba ništa izim njihova nutarnjeg oka, i božanske svjetiljke vjere; njima nisu potrebni putokazi, pa čak ni cesta kojom bi putovali. Takvi ljudi postaju tada znakovi drugima.

¨

Dok oblak ne proplače, kako da vrt procvjeta? Dok čedo ne zaplače, kako da mlijeko poteče? Novorođenče zna da će plačem dozvati dojilju.

Ali Dojilja svih dojilja podojit će te samo kad se krikom oglasiš.

¨

Odraz koji bacaju dobri prijatelji potreban je sve dotle, dok ti ne postaneš, a bez pomoći ikakva odraznika, vodonoša morske vode. Znaj da je odraz u početku puko oponašanje. Ali ako se nastavi, preobraća se u izravni uvid istine. Sve dok ne postane uvid, ne odvajaj se od prijatelja koji te vode – ne rastani se od školjke, sve dok kišna kap ne postane biser.

¨

Ako je u tebe kamen kušač, ti sam biraj svoj put; ako pak nije, idi i pokloni svoju odanost onomu, u koga je moć razbira. Ili imaš kamen kušač unutar duše, ili ne znajući puta, moraš naći vodiča.

8

¨

Tvoja zemaljska draga zaklanja lice Božanstva; tvoj zemaljski vodič zaglušuje riječ tvojega pravog duhovnog vodiča. Ne zdvajaj, budi veseo, zazovi pomoć Onoga, tko se zovu odaziva.

¨

Okreni se od postojanja prema nepostojanju, tražiš li Gospoda, i pripadaš li Njemu. Nepostojanje mjesto je prihoda; ne bježi odatle. A postojanje – ono je manje ili više mjesto potrošnje.

¨

Dok žednik vodu traži, i voda traži žednika.

¨

Osjetilo vida je konj, a jahač je svjetlost Božja. Bez jahača konj je beskoristan. Svjetlost Božja jaši čulno oko, i duša tada zažudi za Bogom.

Kako da konj bez jahača prepozna znakove puta? Božja svjetlost pojačava čula: to znači izreka "na svjetlosti svjetlost."

¨

Spomen na Boga puni nas željom za putovanjem, i čini od nas putnike.

¨

Reče prorok da je riječ Božja: "Ne sadrži Me krčag ni skupocjen, ni priprost; ne sadrži Me zemlja, ni svi neboskloni. Već Me sadrži srce Mojega vjernog sluge. Kakva li divnog čuda! Ako Me tražiš, u srcu Me njegovu traži."

KAD SE S LJUBLJENIM SJEDINIŠ

¨

Mi smo svirale, Tvoja je sva naša glazba; mi smo planina, koja samo Tebi jekom vraća; nas, šahovske figure, Ti redaš u redove, i šalješ nas u pobjede ili poraze. Mi smo lavovi – vez i ukras neotvorenih zastava; Tvoj nevidljivi vjetar vijori s nama po svijetu.

¨

Zaista, nisi ti lovac koji za Mnom traga, nego si rob Moj što Mi do nogu leži. Smišljaš načine kako Mi se primaknuti, ali niti napustiti Me, ni tražiti Me ne umiješ. Traganje za Mnom uzrok je tvojoj muci; prošle sam noći slušao tvoje duboke uzdahe. U Mojoj je moći da ti okončam čekanje, da ti pokažem Put i dopustim pristup. Da bi se mogao izbaviti iz vira vremenskoga, i napokon otkriti blago stapanja sa Mnom! Ali slatkoća i užitak odmorišta u pravom su omjeru s mukama putovanja. Samo kad trpiš udarce bola i nevolje prognaničke, istinski ćeš uživati u povratku rodnoj kući.

¨

Blizina Bogu ne da se izmjeriti. Biti blizu Boga ne znači penjati se ili silaziti, već umaknuti iz tamnice postojanja. Blago Gospoda leži u nepostojanju. Obmanut si postojanjem. I kako da razumiješ što je nepostojanje?

9

¨

Što to znači saznati Božju jednotu? To znači, razoriti sebe u nazočnosti Jednoga. Želiš li sjati kao podnevno sunce, spali mrak samopostojanja.

Rastopi se u Biću Onoga, tko je Svedržitelj. Čvrsto si se držao za "ja" i "mi", i to dvojstvo tvoja je duhovna propast.

¨

Imaj milosti prema onima koji ugledaše Tvoje lice: ta kako izdržati ovu gorčinu rastanka od Tebe? Ti govoriš o rastanku i progonstvu: čini što Ti je volja, samo ostani sa mnom! Lakše je stotinu tisuća puta umrijeti, nego se od Tvojega lica rastati. Smrt je sladak vidik, ako umireš pun nade da ćeš se s Bogom stopiti; ali život u gorčini progonstva od Boga, vatra je požarna.

¨

Moje je srce poput svitka pergamenta, koji se beskonačno odmata put Vječnosti, ispisan od početka do kraja riječima: "ne ostavljaj me!"

¨

Ako si dio mjeseca, čvsto se drži mjesečeva uštapnog kruga. Zašto se dio  drži podalje od cjeline?

¨

Neprestano mrmori snijeg: "Rastopit ću se i postati bujica, što teče put mora, jer dio sam mora! Bijah sam, tvrd poput leda, i gle, potekoh, smrvljen čeljustima tuge!"

¨

Rekao je: "Dug si mi život dao, i silno vrijeme, o Bože, toliko si milosti udijelio bijedniku poput mene! Sedamdeset dugih godina vrijeme sam griješno tratio – pa ipak, ni dana mi Svojih darova nisi uskratio! Ne zaradih baš ništa, danas sam gost Tvoj; svirat ću za Tebe harfu, jer ja sam Tvoj!"

¨

Sve mine i nestane, osim Božje suštine. Kad umreš za sebe i uroniš u Njegovu bit, ni ti nećeš minuti. Tko god na vratima božanskoga dvorca izusti "ja" ili "mi", bit će vraćen: Jednom je neki mladić pokucao na vrata prijatelja. "Tko si ti, o vjerodostojni?" upita prijatelj. "To sam ja", odgovori mladić. Reče mu prijatelj: "Odlazi, još ti nije vrijeme da uđeš; za mojim stolom nema mjesta sirovima i prijesnima!" Što drugo će, dakle, skuhati sirova i prijesna, i tako ga spasiti, osim vatre rastanka i plamena izgnanstva? Jadni je čovjek otišao da bi cijelu godinu putovao, plamteći vatrom izgnanstva, pa se, plamteći tako, skuhao, i stoga se vratio, i još se jednom našao pred prijateljevom kućom. Pokuca opet na vrata, uzdrhtao od strepnje da mu s usana ne siđe neuljudna riječ. Prijatelj se javi i upita: "Tko stoji s onu stranu mojih vrata?" Došljak odgovori: "Ti stojiš, o prijatelju."

Odgovori mu prijatelj: "Uđi, budući da si ti sada ja – u ovoj kući nema mjesta za dvojicu!"

¨

Gle, sam sebi sam neznan, pa što mi je, zaboga, činiti?

Ne klanjam se ni križu ni polumjesecu, nisam ni kaur ni židov.

Dom mi nije ni istok ni zapad, ni kopno ni more; rod mi nije ni anđeo ni zemni patuljak.

Nisam iskovan ni od vatre, ni od pjene, nisam sačinjen ni od praha, ni od rose.

Nisam rođen u dalekoj Kini, niti u Saksinu, a ni u Bugarskoj, ni u Indiji od pet rijeka ; nisam stasao u Iraku, ni u Korasanu.

Ne stanujem ni na ovomu, ni na onomu svijetu, ni u raju, a ni u paklu.

Ne otpadoh iz Edena, a ni iz Rizvana, niti mi je podrijetlo Adamovo.

U mjestu izvan najdaljega mjesta, u predjelu bez sjene i traga, dušu i tijelo nadilazeći, ja vazda nanovo živim u duši mojega Ljubljenog!

¨

Ljudska se bića penju ljestvama samoživosti, ali na kraju se svatko survava s takvih ljestava. Što više se penješ, to veći si nerazumnik, jer ćeš pri padu strašnije polomiti kosti. Kad umreš za sebe i oživiš u Bogu, ti se uistinu sjedinjuješ s Njim, u posvemašnjoj jednoti.