Rukom obrisah ,zamagljene prozore duše
i ugledah anđela neopisive ljepote
smiješio mi se,i darivao me mirom
zasjao mi srce,svjetlom dobrote
i rekao mi da uvijek, san svoj sobom nosim
da olujama života,istinom prkosim
i da tuga svaka,nikad vječno ne traje
kad se ljubav svijetu daje
Anđeo taj ,još mi reče
prije no što,ka nebu krene
da u meni spava sjeme sreće
samo treba duša da se prene
iz sna svog,i čudo života slavi
jer nebo nije daleko
u oči ako..
pogledamo javi..