Ruke naše svagdašnje,

vjerne pratilje

kroz puteve izmirenja

i ostvarenja..

Ruke, ponornice nježnosti,

ruke,

vrhunci grubosti...

Ruke čedne zavodnice,

ili ruke

bludne milosnice,

uvijek u ljubav zagledane

koliko god u život bile zapletene..

Ruke koje nude,

ruke koje se iza leđa sakrivaju

a htjele bi se širom raširiti

i zagrljaj nekom pokloniti...

Ruke bestidne,

koje pokazuju

ruke nemirne,

koje dokazuju

dodirom bezrječje

pobjeđuju...

Ruke koje iz ponora

prijatelja izvlače

ruke milosnice,

ruke nebesnice...

Ruke umjetnika

koji po tijelu

ljubav oslikava

beskrajem osjećaja

bezdanom izričaja...

Ruke koje se bore

za zalogaj istine

protiv gladnih pasa licemjerja..

Ruke koje dozivaju tišinu,

u smiraju dječjeg osmjeha

u poljupcu

vječnih ljubavnika...

Ruke koje vjeruju,

ruke koje nikad nisu prestale

puštati svoje papirne lađe

koje nikad nisu gubile nadu

da će barka čitava ostati

i nikad dno čemerno

dodirnuti..

Ruke koje unatoč smrti

nude cvijet života

kada je cijeli svijet buktinja

one su blagoslovna voda

i žuđena jednota...

Koliko god ih zaboravljali,

one mogu mijenjati sve

dovoljno je

nikad ih ne zatvoriti

ostaviti ih

da budu ruke darovnice

ruke premosnice...