Ruka jeseni na moja kuca vrata

Plodove mi zlatne u košari nosi

Napih se sunčevog zlata

Žuto lišće zapliće mi se u kosi

Mjesečina snove odmata

Na žicu ih sjećanja niže

Otvorila sam širom vrata

Primakoh se jeseni bliže

Dobrodošla jesenja princezo

Haljine su ti mokre od kiše

Staro umire, novo da se rodi

To priroda kroz mijene diše

Prigrljujem jesen kao znanicu staru

Puštam je da u mene uđe

Usporujem misli i vrijeme

Uvelu ružu prinosim oltaru

Vrijeme je da se  srce odmara

Na staklu smrznute ruže riše

Od stihova spomenar se otvara

Po njemu jesenje padaju kiše

Nemire i slutnje polažem u zakutak duše

Jesenji dan zastao na mom pragu

Vjetar od grana nacrtao ruku dragu