RUDER BOSKOVIC

 

 

JEDINSTVENI DUBROVNIK

 

　

　

Dubrovnik je najjuzniji hrvatski grad, a svima nam je poznat po crvenim svojim krovovima I bijelim zidinama od korculanskoga kamena, te stoga nije zacudno sto ga danas svi u kulturnoj Europi zovu biserom Jadrana. U svojim najboljim godinama I stoljecima bio je znacajan, napredan grad pomorstva, trgovine, kulture, znanosti I filozofije.Tu je Cvijeta Zuzoric pjevala svoje kancone a I Torkvato Taso ju je opjevao u svojem Oslobodenom Jeruzalemu. Zasticen svojim velikim obrambenim zidom od Sv.Ivana, Bokara, Mincete, Revelina I Kasa, na kojima su se navlacili debeli metalni lanci od Kasa do S. Ivana I onda do Revelina,kako neprijateljsko brodovlje ne bi moglo unici u luku, ovaj jedinstverni srednjovjekovni izgled bio je prezerviran, tako da je grad Dubrovnik 1979. Uvrsten na UNESCO-vu listu svjetske bastine.

Rat za nezavisnost Hrvatske od Jugoslavije koji je otpoceo 1991. Godine ucinio je da su mnoge historijske gradjevine unistene. Grad Dubrovnik je tako dozivio veliki bombardamenat sto nije bilo prvoga puta u njegovoj dugoj povijesti. Tako je npr. Orlandov stup, ciji je desni lakat jedinica mjere u staroga Dubrovnika I njegovoh trgovaca, gotovo je potpuno unisten, a onda uspjesno nanovo restauriran I nije samo simbol slobodnoga Grada nego I simbol trgovine I jedinica mjere kako prije rekosmo.

Kulturno nasljedje Grada Dubrovnika posebno je bilo cilj razaranja tako da je Grad naposljetku uvrsten na UNESCO-vu listu zasticenih gradova. Stanovnici Grada otpoceli su restauraciju svoga Grada I njegovih zidina neposredno sa zakljucenjem sveopceg mira I tako otpocese sa obnovom prvo staue Sv. Orlanda – simbola gradske slobode I samouprave. Restauracija je vodjena savjetima iz starih rukopisa I manuskripata I prema izvornom izgledu. Lokalne zanatlije pocele su tako izradjivati alat iz staroga vremena, a sami stanovnici Grada dobrovoljno su sudjelovali u obnovi grada Dubrovnika pod vodstvom strucnjaka I raznih eksperata. Neumorno su radili da bi napravili crijep iste boje I oblika kao I original, nastojeci da obnove njegovu ljepotu I izgled tako da je 1998.godine, 7 godina nakon pocetka rata Dubrovnik skinut sa UNESCO- ve liste prioritetno zasticenih gradova.

Ovaj biser Jadrana, tijekom svoje duge povijesti dozivio je moge patnje, stradanja I ratove, a I veliki zemljotres 1667 godine koji se zgodio samo godinu dana nakod Londonskog velikog pozara tako da izgleda da je to sedamnaesto stoljece bilo kobno kako za Engleze tako I za Dubrovcane. Tada je tesko ostecen. Grad je obnovljen I uspio je sacuvati svu ljepotu gotickih, renesansnih I baroknih crkava, samostana, palaca I fontana.

Grad je utemeljen na dvjema stijenama izmedju kojih postojase kanal na mjestu danasnjeg Straduna, a koji je nasut I poplocan negdje koncem 18. Stoljeca. Danasnja Gradska kavana neposredno kraj Knezeva Dvora bila je zapravo brodogradiliste. Grad je utemeljen dolaskom Rimljana, juznoslavenski Hrvati dolaze u 6. I 7. Stoljecu I Grad postaje od lat. Ragusium prvo Ragusa, onda dobija ime Dubrava po obliznjoj lijepoj sumi, jer liepa suma se I danas zove Dubrava, a kasnije grad dobija ime Dubrovnik do dana danasnjeg.

Historijske gradjevine ukljucuju Knezev Dvor, palacu Sponza, crkvu Sv. Vlaha, crkvu I klaustar Male Brace, spomenik Gundulica, Onofrievu cesmu I jednu od najstarijh apoteka u Europi iz 1317. Godine.Bio je pod utjecajem I Talijana I Turaka. Od 1205. Pod utjecajem je Venecije, a poslije toga dolazi pod utjecaj Turaka, ali ima vlastitu upravu kao nezavisna republika. U 16. Stoljecu Dubrovnik je imao jednu od najvecih trgovackih flota na Mediteranu, a bijase tekodjer u to doba velikim centrom pomorske gradnje sa svojom poznatom dubrovackom Karakom I centrom svjetske diplomacije I susreta dalekog Orijenta I nove turske sile na Mediteranu I cijele katolicke Europe. Naposljetku gubi svoju nezavisnost po marsalom Marmontom, francuzom, 1809. Godine I to u doba Francuske revolucije I vladavine Napoleona Bonepartea.

 

I jedna mala intimna ispovijest od autora ovih redaka, da su Pile, malo naselje neposredno pred ulazom u Grad, zajedno sa Preparandijom, Gracom, kupalistem Kolorina, mulom, velikim I malim Penaturom, velikom I malom Malavasijom, najljepsi kutak Dubrovnika jer je I sam Autor otamo.

 

O lijepa, o draga, oslatka slobodo

Najveci dare sto Visnji nam Bog je do

Uzroce istini od ove sveslave

Ureijesu jedini od ove Dubrave

Sva zlata , sva blaga, svi ljudski zivoti

Ne mogu bit plata toj cistoj ljepoti.

 

Ivan Gundulic

 

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

Obitelj Boskovic I nase prijateljstvo!

　

Pa ja bih mogao reci da smo mi imali mozda najbolje prijateljstvo sa Hrvatima u Dubrovniku preko porodice Boskovic. Katica Boskovic koju smo svi mi zvali skraceno Kate Boskovica bijase jako dobra prijateljica sa mojom majkom I prilicno cesto bi se njih dvije nasle na popodnevnoj kafi. O cemu su one pricale ja to naravno ne znam ali je posve sigurno da je vojna pozadina moje porodice svakako bila jedan jako veliki razlog. Jer mnogi Hrvati na glasu u to doba vladavine jednog primitivnog socijalizma imahu problema sa sluzbenom vlascu sto zbog svoga porijekla sto zbog svoga politickoga stajalista a vjerojatno I iz nekojih drugih razloga a kako nasa porodica bijase bliska upravo toj I takvoj vlasti to bi Katica vjerojatno pronalazila povod da nam se obrati sa nekim svojim problemom. U toj porodici Boskovic koja je zivjela u jednoj omanjoj kuci u ulici paralelnoj sa Tabakarijom isto tako u Pilama takoder su zivjeli I neki drugi ljudi a Katica imase I jednog sina imenom Ivica. Taj je Ivica Boskovic bio covjek prilicna stasa, ponesto jaci sa velikom crnom bradom a po profesiji bijase muzicar I muzikolog. Kasnije se u svome zivotu zaposli u Klasicnoj gimnaziji Ciro Gamulin u Splitu kao nastavnik muzike istovremeno ziveci sa jednom zenom koja bijase prilicno starija od njega ali da navodno bijase velika ljubav. Interesantno je spomenuti da Ivica nije imao djece niti nikakvog svoga potomka ali ja ne znam koliko je njegova obiteljska pozadina razlogom za to. I kao takav nastavnik on je bio I predavacem muzike I mojoj sestri koja je u toj gimnaziji bila jedan od ucenika nakon naseg dolaska u Split nekoliko godina ranije. I njegova majka redovito bi dolazila da ga posjeti u Split I tim prilikama ona je bila nas redoviti gost. U doba takozvanog hrvatskog proljeca Ivica se bijase kao I mnogo nastavnicko I sveucilisno osoblje u Hrvata angazirao u pravcu hrvatske politike ali ta njegova politicka djelatnost bijase jako daleko od primitivna ustaskog ekstremizma kojima obilovase hrvatska stvarnost tih godina. Ali nakon sloma hrvatskog proljeca pojavise se mnogi problemi I sa Ivicom Boskovicem I nekim njegovim kolegama povjesnicarima s kojima mi takoder bijasmo dobro pa citava stvar konacno bijase okoncana sudovima I zatvorima za veliku vecinu. I moja majka sretne jedared Ivicu pa ga zapita: "Reci mi Ivice pravu istinu!" A on joj odgovori: "Boga mi Camila nista nisam krivo napravio!" Ja sam kao dvanaestogodisnje dijete bio svjedokom njihova razgovora kao I mnogih maminih razgovora jer je ona mene svugdje vukla sa sobom. Mislim da je kasnije Ivica bio kaznjeg uvjetno zbog svoga angazmana ali mislim da je on I dalje nastavio manje vise normalno obavljati svoj posao. A ja danas mislim da je tako bilo I pravo jer je I Ivica isto tako kao I ja mnogo godina kasnije zapravo mislio na nacionalni pokret Hrvata koji bi bio zamisljen kao hrvatski nacionalni preporod u neku ruku nakon decenija stagnacije I ruiniziranja hrvatskog nacionalnog bica. Kao sto rekoh u njihovoj kuci u Pilama zivjeli su I neki drugi ljudi a jedan od njih bijase jedan jako stari covjek kojeg smo se mi djeca Pilari svi bojali jer bijase ruznim I starim a I kruzahu neke neobicne price o njemu koje su pobudivale nasu djecju mastu. I svi smo ga se klonili mada on bijase jako rijetko na ulici. Kasnije od Ivice Boskovica saznah da je on bio osoba koja je jako mnogo citala, da je kuca u Pilama imala jednu jako lijepu I bogatu biblioteku sa svih strana svijeta a da je on u toj svojoj starosti svoje staracke dane provodio uceci hebrejski I citajuci neke stare knjige na hebrejskom. Bijase I jedan moj susret sa tim neobicnim covjekom. Bijase ranim jutrom u Pilama , ne vise od 7 sati ujutro a ja bijah djecak od mozda 6,7 godina. Da je bilo tako rano ljetno jutro znam danas po tome da u nasem kupalistu bijase jos sjena Lovrijenca povrh mora a I po tome sto je kupaliste bilo posve prazno. I ja se uputih prema Puhalu a to je jedna stijena na tom kupalistu I iznenadih se kada dolje nanize opazim da se kupa jedan covjek. I kada pogledah bolje prepoznam starog Boskovica koji isto tako bijase iznenaden vjerojatno zato jer nije ocekivao da ce nekoga sada sresti tako rano. I on se polagano popne na prvu stijenu pa se podigne I stane izlaziti iz mora. I ja iznenadeno primjetim da je on posve go I da se kupao go. I ja sam ga tako radoznalo promatrao cijelo vrijeme nikako ne namjeravajuci napustiti scenu a I on je bio radoznao. I ja sam ga slijedio cijelo vrijeme na opreznom odstojanju od mozda pet, sest koracaja. A on onako go I velikih starackih testisa lagano dokoraca do svoje garderobe pa teskim starackim pokretima nezgrapno obuce svoje kratke hlace I ljetnu majicu. I mislim da se on cijelo vrijeme stidio sto ga u tim trenucima promatra jedno dijete. A onda lagano otpuze I ode sa kupalista dok sam ja iznenadeno gledao za njim.

Da li je kuca Boskovica u Pilama rodna kuca istog prezimenjaka od svjetskoga glasa nasega Rudzera Boskovica ja to ne znam.

　

　

　

　

　

　

　

　

　

O podrijetlu Boskovicevom I njegovom engleskom iskustvu

　

Niti od jednog velikog nam sina Hrvatskog naroda nije sacuvana tolika I tako zanimljiva korespodencija kao sto nam je od nasega Rudzera Boskovica. Nesto poradi njegovih brojnih osobnih kontakata sa osobama od europske znanosti, ucene knjige, diplomacije, Crkve I Dvora sve tamo od Rima, Milana, Beca pa do Pariza, Londona, Petrograda I dalekog nam Carigrada, a nesto poradi njegova svestrana zanimanja ne samo za strogo znanstvene probleme europske znanosti nego I poradi njegova zanimanja za posve moderna I svjetovna zbivanja, ono je desetak tisuca njegovih pisama koja su do nas dosla jedna od najbogatijih korespodencija u Europi 18 stoljeca. U toj se bogatoj korespodenciji odrazuju razlicne strane njegova zivota ali I zivota njegova vremene I njegova Grada tako da ona nije vazna samo poradi nesega Boskovica samog. Mnoga njagova pisma koja nijesu odredena za javnost I koja su viseput I stonorijec posve intimna najpouzdaniji su izvori za povijest Dubrovnika a I za njegove odnose sa stranim svijetom kako na Mediteranu,dalekom Istoku tako I dalekom Zapadu.

Mi cemo danas u ovom predavanju o nasemu Boskovicu, pored svega ostalog izreci ponekoju rijec o knjizevnom radu Miss Ellis Cornelia Knight koja nam je ostavila o Boskovicu vise podataka no ma koji drugi engleski I bilo koji drugi knjizevnik. I poradi svega toga ona zasluzuje da se ovdje spomene jer je rijetko koji stranac u njezino doba s toliko odusevljenja I simpatijama govorio o Hrvatima, napose o Dubrovcanima.

No najprije kazimo ponesto o suvremenoj recepciji ovog Dubrovcanina. Ako kriticki pogledamo suvremena enciklopedijska izdanja objavljena na engleskom jeziku u posljednjih tridesetak godina o ucenim ljudima europske znanosti 18 stoljeca onda mi vidimo da nam se ime nasega sina rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Tako ime nasega Rudzera se ne spominje niti u enciklopedijskim izdanjima kao sto su The Concise Encyclophedia of Western philosophy and philosophers koju je uredio izvjesni J.O. Urmson izdane u Londonu 1960 godine, niti u rijecniku A Dictionary of philosophy kojeg je uredio Thomas Montner izdane u Oxfordu 1996 godine niti u nekijem enciklopedijskim izdanjima kao sto su Wagnalls New Enciclopedia izdane u New Yorku 1971 godine. S druge nam pak strane niti ruskije izvori nista bolju sliku ne daju tado da se ime nasega najboljeg muza ne spominje niti u uticajnoj Povijesti filozofije na ruskom jeziku u redakciji Aleksandrova, Bihovskog, Mitina I Judina, a valja nam takoder spomenuti, niti u predavanjima iz povijesti filozofije iz 1805/6 I Povijesti filozofije Wilhelma Hegela, a niti takoder u uticcajnoj Rusellovoj Povijesti zapadne filozofije iz 1946 godine u kojoj ima Russel rijeci vise I za Bogumile ali ne I za nasega nam Boskovica.

U Multibiografiji o Jezuitima izdane u Parizu 1991 godine a prevedene na engleski u Londonu 1995 godine Jean Laconture spominje Boskovica tek posve nakratko u poglavlju o Teliardu de Shardenu u smislu da paleontologija za razliku od astronomije, matematike ili kartografije nije bila jezuitska specijalnost te da Telijard u neku ruku stonorijec nije dotakao tu briljantnu galaksiju izuzetnih ucenih ljudi kakvi su bili Kristofus Klasius, Atanasius Kirser ili otac Ruder Boskovic. I konacno, spomenimo I uticajnog Johna Gribbina koji je objavio rad pod naslovom Science, A History 1543-2001 izdan u Londonu 2002 godine koji je imao velike ambicije prezentirati sve bitne razvojne tendencije zapadne europske znanosti od Renesanse do danas, takoder niti jednim jedinim izrijekom ne spominje ime velikog nam muza mada je nas Rudzer ucenima danas poznat kao onaj koji je zajedno sa svojim prijateljem Marinom Sorkocevicem secuci po Rijeci Dubrovackoj dosao na misao o mogucnosti sinteze Leibnizove I Newtonove koncepcije strukture materije sto nam sve jasno pokazuje da je Ragusa prije mnogo stoljeca bila na visini tadanje aktualne europske filozofske I prirodoznantvene problematike.

I ne samo to nego nam se, sto je jos I teze, danas, s druge pak strane, oduzimlje I ime I istinsko podrijetlo nasem Hrvatu. Tako u oxfordskom Rijecniku filozofije, Oxford dictionary of philosophy, kojeg je uredio izvjesni Simon Blackburn stampana u Oxfordu 1996 godine stoji zapisano: "Boskovic Rudzer Jozef 1711-1787, jezuit, matematicar I znanstvenik. Roden je u Dubrovniku od srbijanskih I italijanskih roditelja, Rudzer Josip Boskovic bio je obrazovan u Rimu I postade profesor matematike na Colegium Romanum 1740 godine." Da nas Rudzer nije nikakav Istocnjak a jos manje Talijan prema svom podrijetlu to je posvvema jasno uccenima ljudima danas, a da je tome tako govori I ogranak dubrovacke porodice Boskovic koja I danas postoji u Dubrovniku I koja je svvagda bila nista drugo doli Hrvatskoga roda I casti. Da je do ove zbrke I pomutnje doslo od ranije mozda je razlog tome trece dvojezicno divot izdanje s paralelnim engleskim prijevodom Boskoviceve Teorije Prirodne Filozofije stampqnim u Londonu 1922 godine kada je srbijanski filozof Branislav Petronijevic zajedno sa Nikolajem Velimirovicem, buducim vladikom Nikolajem pripremio za stampu prevod Boskoviceve Teorije. Naime imade pet izdanja ova Teorieje. Prvo izdanje stampano je u Becu 1758 godine, Drugo u Veneciji 1763, Trece kako rekosmo u Londonu 1922 , Cetvrto izdanje na engleskom jeziku u Americi 1066 I konacno Peto izdanje, takoder dvojezicno latinsko-hrvatsko, u Zagrebu 1974 godine I cinije nam se da je ovo posljednje I najbolje.

Pored bogate literature o zivotu I djelu Rudzera nam Boskovica jos smo mi daleko od toga dda imademo potpunu I definitivnu njegovu biografiju. Grada jos nije prikupljena, dobar dio njegove korespodencije jos je razasut svojekako po stranijem knjiznicama, privatnim zbirkama, a mnogi dragocijeni podaci razbacani su svojekako u raznijem knjizevnijem djelima, memoarima I pismima velikijeh ljudi svih narodnosti s kojima je Boskovic dolazio u dodir. To osobito vrijedi za njegov boravak u Engleskoj gdje je proveo sedam mjeseci, od svibnja 24. do 20 prosinca 1760 godi.ne. U svojim pismima iz Engleskog perioda Boskovic prica o engleskom zivotu I obicajima, o engleskom jeziku kojeg uci sa svojim domacinom, denoveskim ministrom Agenom, spominje osobito razlike izmedu izgovora I ortografije te opisuje engleski nacin izgovaranja latinskijeh rijeci. Zatim govori o sudstvu I pravdi, o ratnoj mornarici, o drustvenijem zabavama I teatru u Oxfordu I Tunbridu, o londonskoj klimi I magli, o modi I vlasuljama, o engleskijem zenami , o njihovoj obrazovanosti, samostalnosti I cestitosti. Na primjer, on pise o londonskom Spomeniku, The Monument koji je podignut na spomen pozara iz 1666. Zanimljivo je medutijem, da ne primjecuje da se u natpisu na Spomeniku okrivljuju isusovci, ali zamjerava nezgrapnosti latinskog teksta. U Kembridu stigase 5 studenog, Guy Fawkes Night, kada se u Citavoj Engleskoj slavi uspomena na neuspjeh lagumske urote,Gunpowder plot 1605 godine, za koju su se katolici smatrali odgovornima. Nasemu je Boskovicu bila neugodna ta " gran festa per conto della liberazione del timor di diventar cattolici" I kao isusovac bojase se da ne bude imao neprilika, ali u Kembridu mu "odmah iskazase svaku paznju". Osim Londona, Kembrida I Oksforda Boskovic posjecuje zvjezdarnicu u Grinicu I opisuje tamosnje ulice, posjecuje rodnu kucu pjesnika Aleksandra Popea u Tvikenhamu. Jednom drugom prilikom prica kako su na nekom sastanku engleskih isusovaca uzvanici "pili u zdravlje Dubrovnika I svih Dubrovcana"- "bebbero alla salute di Ragusa e di tutti I Ragusei" ,pismo je datirano 17.novembra 1760 godine. Boskovic se takoder za svojega boravka u Engleskoj susreo sa pjesnikom Barettijem koji se proslavio svojim telijansko-engleskim rijecnikom a usto je bio poznata osoba u krugu dr. Donsona I koji je uredivao casopis La frusta lettteraria u kojem su se vodile I takve diskusije kao sto je I ona da I na ostalim nebeskim tijelima , a ne samo na Zemlji, imade vjerojatno nekijeh vrsta razumnijeh bicami I da Zemlja prema mnogim pravovjernim astronomima " medu kojima cu spomenuti samo oca Rudza Boskovica, papinskog astronoma, ne pretpostavlja Ptolomejev sustav Kopernikovoj hipotezi, a kao krscani ti astronomi odgovaraju onima koji jos uvijek vjeruju u Gedeonovu zapovijed I tvrde terra autem stat da Sveto Pismo govori prosjecnoj inteligenciji ljudi, koji su svi ljudi ali nijesu svi Boskovici ," I quali sono tutti uomini ma non sono tutti Boscovich". U jedanaestom broju svog casopisa Baretti raspravlja o pedagoskom djelu, namjenjenom odgoju mladica i on kaze : uceni ljudi nisu sretni zato sto su uceni. Da bi covjek bio sretan nije dovoljno znati da su Merkur i Mars planete manje od nase Zemlje i da se oko Saturna okrece lijepi krug mjeseca. ""Sve astronomsko znanje Boskovica i Bredlija lijepo je i dobro a sluzi da upravlja kormilom broda koji hrabro plovi ovim ili onim morem; ali…" I dalje, uz Boskovicevo ime Baretti tumaci : "To je vjerojatno isusovac koji je dobro poznat u cijelom literarnom svijetu" Usput samo da napomenem da I sam Boskovic upozoruje na opasnosti manjkavosti moderna naukovanja I naobrazovanosti te on u Posvetnoj Poslanici knezu I Beckon Nadbiskupu I Kardinalu Kristoforu Grofu De Migazzi svoje Teorije Prirodne Filozofije pise: "Na vrhovnog Ravnatelja svetih tajni spada I ta briga da se u prvom poucavanju bezazlene mladezi koje svvagda mora polaziti od proucavanja prirode, ne potkradu u njezne duse kriva I opasna nacela koja bi mogla osjetno vjeru pokvariti ili je cak potpuno preokrenuti I iz temelja potkopati, sto, nazalost vidimo da se nekako sudbinski zbiva svugdje u Ruropi, pa to zlo iz dana u dan sve vise preotimlje maha tako da su ti mladici usisali neka primamljiva, ali u stvari vrlo opasna nacela te izgleda da konacno tek onda nesto znaju kad su I samog Boga I premudrog Tvorca I Ravnatelja svijeta izagnali iz svoje duse."

Narocito je zanimljiv Boskovicev susret u Londonu ssa ruskim knezom Galicinom s kojim je razgovarao na nekom slavenskom jeziku: on kaze " nostra lingua comune". Boskovic je naime Galicinu govorio hrvatski a ovaj ga je razumio te Boskovic zakljucuje da su "della stessa nazione".

U svojim engleskim susretima jedan je posebno znacajan a to je susret Nasega nam Rudzera sa Miss Ellis Cornelia Knight koja u svojoj Autobiografiji ostavise o Boskovicu vise podataka no ma koji drugi engleski knjizevnik. Pored Boskovica ona je osobno poznavala Rajmunda Kunica, Marka Bruerovica I Antuna Sorga a zanimala se I za stariju dubrovacku knjizevnost te je na engleski prevela jednu pjesmu Ignjata Durdevica. Cornelia Knight bila je kci admirala Josepha Knighta. Vec kao dijete dobila je izrsno obrazovanje I upoznala se sa engleskim velikanima onoga doba, dr. Johnsonom, Goldsmitom, Burkeom I rejnoldskom. Nakon oceve smrti 1775 lutala je Francuskom, Italijom, Rimom I Napuljem krecuci se u visokom drustvu. Upoznala je tako Ldy Hamilton I njenoj joj muza Sir Vilijama Hamilton koji je u Napulju bio engleski poslanik. Poslije bitke kod Abukira pridruzio im se tamo I Lord Nelson. Nakon smrti svoje majke 1799 Cornelia jje presla sasvim pod okrilje suprug^a Hamilton i 1800 vratila se s njima I s Lordom Nelsonom u Englesku. Dio je puta s njima putovala I napuljska kraljuica Marija Karolina, kci Marije Terezije. Zanimljivo je da je citavo drustvo prevezla od Ankone do Trsta ruska eskadra koja se sastojala od tri fregate I jednog briga I kojom je zapovjedao "grof Vojnovic, Dalmatinac", Count Voinovic, a Dalmatian. Taj Vojnovic koji je, pise ona, "prosle godine kod opsade Ankone vidio kako su Nijemci zlostavljali njegov narod I unistili njegovu Zastavu, zavjetovao se, da nikada ne ce stupiti na kopno, I toga se zavjeta pobozno drzi, jer nije uzvratio kraljicin posjet."

Za nasega nam Boskovica Cornelia Knight kaze da je "bivsi isusovac, Dalmatinac iz Dubrovnika koji je grad na glasu sa svojih knjizevnika I ucenjaka" da se krece u "najboljem drustvu" I da ga svi postuju. Ona mu se divi kao matematicaru I astronomu ali I kao dobru latinskom pjesniku " koji je poput mnogih drugih svojih zemljaka imao dar da velikom lakocom ex tempore slaze latinske stihove". Dva stiha iz njegova epigrama o planetama gdje se kaze da se Zemlja krece izmedu Marsa I Venere I kako je stoga prirodno da svijetom upravlja ljubav I rat, toliko su joj se svidjela da ih je prevela na engleski:

"Twixt Mars and Venus as this globe was hurled, Tis plain that love and war must rule the world."

Pisuci 1835 ona kaze da bi trebalo imijeniti ili radije popraviti te stihove ovako: " So Boscovich has sung, but now ‘tis plain - that fear of war and love of money reign." ( Tako je pjevao Boskovic, ali sad je prirodno dda vlada strah od rata I ljubav za novcem)

U biografskim biljeskama kaze da je "Dubrovnik mala republika u Dalmaciji, na obalama Jadrana, slavna po radinosti svojih stanovnika I po jedinstvenosti svog politickog polozaja" I zatim nastavljase:

"Jos nikada nisam upoznala Dubrovcanina koji ne bi bio nadaren I ucen ( who did not possess genius and learning). Ona konacno o nasemu ocu Boskovicu I presvetom sinu hrvatskoga roda dodaje: "Bio je intiman s mnogima od prvih porodica Francuske, ali nikada ulizica. U odmakloj dobi odlucio je da posjeti svoj zavicaj I da obide majku koja je jos bila na zivotu I u dobru zdravlju… Konacno je podjetinjio ali srecom je umro prije francuske revolucije koja bi ga bila lisila mnogih udobnosti."

　

　

　

Hvala!