Prokletstvo vriska zebe na usnama, izgara vrijeme u čekanju, škripe vrata moje sobe onako, nečujno, glasno tek toliko da se zapali fitilj boli. Utihnuli pokliči karaktera, istopili se negdje u meandrima duha, svjetlosnim putem zalutala je zabluda u koju vjerujemo. Isklesano među zidinama sjevera ostalo je samo ganuće nekih naivnih duša što nekoć nosile su i tragove mojih buđenja. Naposlijetku… pregorjeti mogu samo oni u ognju rođeni, sagorijevanje ipak ostaje patnicima.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
869
OD 14.01.2018.PUTA