Roj zvijezda na odlasku
Teško podnosim obljetnice
koje koračaju tamo gdje ti nisi.
Pogled oprezno uranjam u lica
i pitam se – razumijevaju li oni
što stradalniku znači obljetnica?
Preteška je tuga koju nosim
i sudbina koja me u stopu prati,
tišina mi treba i svjetlo s neba
da nijemost nadživim,
tebe u zagrljaj primim.
Zagledana bolu u oči
mir božanski dozivam
i blagoslov odanosti Domovini
u tvoje ime primam.
Srce si ponudio na dlanu
znajući da rat ima i krvavu stranu.
Jaukne iznenada, ni oči ne zaklopi
da se vidi kako se zvijezde roje.
Svojom mladenačkom žrtvom si ih posijao,
da krvave slike svjetlom obasjaju.
Ankica Bistrović
irida
