Rodno ognjište
Rodno mjesto...
ne posjećujem ga često,
a kada ga posjetim
posebnu nostalgiju osjetim.
Nešto iznutra me podsjeti
kakva se energija osjeti
kad se prošlosti prisjetim
nadahnuće osjetim
za svim lijepim iskustvima
roditeljskim uputstvima
kako se pošteno živi
i kako se prirodi divi.
Gledam staru kuću
napuštenu u bespuću
koja je nekad vrvila životom
i skladnom prirodnom ljepotom.
Sad joj je ostala samo priroda
stara porušena ograda
po koji neokopani cvijet u njenim granama
i napuštena ljepota u brdovitim stranama.
Gledam stara ne podrezana stabla,
a na kući brojevna tabla
pokazuje da se tu živjelo nekada,
a sada...
samo...puteljci zarasli,
a grmovi divlji odrasli
drugačije plodove daju,
kao da znaju...
da nitko pored njih neće stati
da nitko neće njihove plodove brati..
niti za njih znati...
kad svojim cvijetom miris šire
očekujući nježne ljudske dodire.
Gledam tu sliku...
zamišljam drugačiju priliku.
Vidim smijeh i veselje
ispunjene životne želje
radost na licima ukućana
mirisne oaze procvetalih grana.
Nostalgični san u sada me vraća,
a uzdah tužnom dušom plaća
osjećaj koji se u meni širi
koji mi šalju, rodnog ognjišta dodiri...