Tamo gdje rijeka vremena
oplakuje moje obale samoće
sreću se duše stare i nove
tamo gdje se obzor skuplja i sažima
u jednu točku
tamo,gdje sjene prošlosti lutaju
u maglama
i gdje se rumene oblaci
na zalazu sunca
na granici dana i noći
tamo ću te uvijek naći
Nećemo si ništa reći
jer govorit će naše duše
dok budu proticale
sjedit ćemo u trošnom čamcu
jedna do druge
jedino će naše ruke spojene
svjedočiti
da je ljubav jača od svih zaborava
i srca će nam znati
na toj rijeci vremena
da se nikad ni razdvajale nismo
već da nam je samo privid
zatvorio oči bezvremena
bglavac
irida
edin.kecanovic
