Na podu, među razbacanim slovima, sjedim
i, igrajući se, sastavljam najljepše riječi,
posipam ih radošću, ljubavlju, svojim budnim snovima,
na srce stišćem, da mi budu toplije… još ih ugrijem kraj peći.
A onda ih u naručje uzmem i istrčim s njima van,
spustim ih na žuto lišće, stavim kraj ciklama, izložim sunčevom svjetlu.
Neke od njih, ušuškane, umorne, utonu u san,
a ja ih budim, ljubim i šaljem ih da putuju po svijetu.
Eto, a sad idem, nek' vas radost, ljubav i mir prate!
I smijem se… jer se neke od njih uvijek k meni vrate…
bglavac
irida
edin.kecanovic
