U vječnoj potrazi sa skladom i stalnošću

Gdje gube se granice razuma

Vođene intuicijom,osjećajnom  strašću

Titraje prenose kao nebeska struna.

 

Da li je u ljubavi svrha postojanja?

Ili se kroz žrtvu do cilja uzdiže?

Tisuću briga, tisuću nastojanja

Pitanje za pitanjem kroz dušu se niže.

 

Horizonti se šire, granice rastvaraju

Jupiter, taj sretnik, sve prepreke briše

Neptunovom maštom svjetovi se stvaraju

U valovitom naručju  poezija  piše.

 

Tad plove po svijetu zvjezdanih milja

Galaksije im nude svjetlosno blago

I teško je razaznat, što san je, a što zbilja,

Otvorenih očiju, sanjat im je drago.

 

Ravnoteža je vaga, kojoj svi teže

Između mašte i zbilje, uteg postoji

Dvije strane nešto nevidljivo veže

Jedna je hrabra, druga sveg se boji.

 

I kad hrabrost je potrebna, ruše se brane

Sve ikada sazidano u ime straha

Jer osjećaji su ti čim duše se hrane

Nestaje ribica, nijema i plaha.

 

Jedan dio putuje po svijetu materije

I novome ciklusu zvonko se veseli

Drugi je u potrazi za zrnom misterije

I stopiti s Cjelinom, on žarko to želi.

 

Na kraju kružnice, a tek   na početku

Pogled im seže sve do ruba  Svemira

Ovisnost o traganju, nevidljivom svršetku

 

Ribe…

 

Galaktički nomadi prepuni nemira.

 

 

 

http://safiris.blog.hr